In english, please Na hrvatskom, molim

Licnosti > Nina Vavra

Nina Vavra u Zagrebu je zavrsila Mileticevu Dramatsku skolu, a od 1899. angazirana u HNK. Jedna od najcuvenijih glumica svog doba. Galerija njenih likova kretala se u sirokom rasponu od klasicne tragedije do suvremene drame. Najbolja ostvarenja imala je kao Eshilova Kasandra, Sofoklova Elektra i Antigona, Euripidova Andromaha i Hekuba, Racineova Fedra itd. Objavljivala prozu prozetu ilirskim idejama pod pseudonimom Ylajali. Prevela s ceskog i njemackog oko 50 dramskih djela. Napisala dramu Dolazak Hrvata 1907. Amatersko kazaliste u Krizevcima nekoc je nosilo njeno ime. Od filmskih uradaka glumila je u igranim filmovima Matija Gubec (1917.). i Vragoljanka (1918.)Pocetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeca, u Krizevcima je postojao komorni teatar Nina Vavra. Brojao je dvadesetak clanova, glumaca - amatera, koji su diljem Hrvatske izvodili drame Samuela Becketta i uredjivali svoj casopis Bulletin koji se bavio kazalisnim i knjizevnim temama.

Zivotni put velike umjetnice Nine Vavre

Povodom 40 godina umjetnickog rada u zagrebackom Narodnom kazalistu glumica Nina Vavra dala je intervju zagrebackim Novostima 19. listopada 1939. godine, u kojem je govorila o svojem privatnom i profesionalnom zivotu kao glumice, umjetnice i supruge:

Sve ce biti kako treba da bude: odusevljeni iskazi postovanja i ljubavi! 40 godina na daskama! Kad bi ljudi samo znali, kako je to tesko! Da nabrojimo sve uloge, sve uspjehe, sve suze prolivene zbog nanesenih nepravdi, svu srecu koju donosi taj intenzivni zivot... Kroz cetiri decenija preobrazavala se umjetnica u stotine i stotine zenskih likova preraznih karaktera bila je ljubavnica, junakinja, nesretnica, ljubimica naroda - simbol slobode, ljepote, intrigantkinja, zena, majka, starica, tragicnom sudbinom vijana, a opet ostala je nenadmasiva Nina Vavra...!

Skolovala se kod casnih sestara u zagrebackoj preparandiji, iz koje je kao najbolja ucenica izasla nakon tri godine. U kazaliste ju je s 12 godina prvi put odvela tetka - predstava joj se nije svidjela i odlucila je vise ne ici u kazaliste. No kasnije je otisla na prijemni ispit u novootvorenu zagrebacku glumacku skolu i primljena kao jedina djevojka, zahvaljujuci deklamaciji pjesme Oj budi svoj. Glumacku skolu polazila je dvije godine, do 1896. Jos kao ucenica nastupala kao paz u Henriku IV., a debitira kao glumica u Scribeovoj Borbi gospodja, gdje se osobito istakla. Kao mlada glumica puna ideala dozivjela je ubrzo razocaranje na ulazu u kazaliste, jer od ideala se nije moglo zivjeti. Bila joj je obecana placa od 50 forinti po gazi ali dobivala je samo 25 i dodatnih 5 za toalete, "kakti zenska". Sa 24 godine odlazi na prvo gostovanje u inozemstvo: u Pragu igra na ceskom jeziku, glavnu zensku ulogu u Madasyjevoj Covjekovoj tragediji. U predratnoj Srbiji, u Beogradu i Nisu igra Hasanaginicu, dok za premijernu izvedbu Nusiceve tragedije Jesenja kisa, u kojoj je nastupila kao zamjena drugoj glumici dobiva odlikovanje kralja Petra I. Karadjordjevica. Ova ponosna i bogom nadarena zena kroz godine intenzivnog umjetnickog djelovanja uspinje se stepenicama slave. Snaga njene umjetnosti, patetika i divan ton njenog glasa osvajaju kazalisnu publiku. A njeno dobro veliko srce zaista suvereno vlada scenom. Ali ona je i pisala, napisavsi jedan kazalisni komad. Nije se usudila pisati pod svojim imenom, vec pseudonimom. 1907. godine u patriotskom je zanosu napisala dramu u pet cinova Dolazak Hrvata. Za vrijeme premijere tog djela bila je u kute jedne loze i pravila se da ju nista ne zanima, obzirom da nitko od ansambla nije znao tko je autor komada. Predstava je u Zagrebu trijumfirala. 1908. godine Nina Vavra udaje se za kolegu i umjetnickog prijatelja, redatelja Bacha. Dugo godina nastupaju zajedno, on kao ravnatelj drame ona kao pomagacica i glumica. Dalje pise: romane, novele, studije, suradjuje s novinama, prevodi pedesetak drama. S kolegama iz Zagreba, Osijeka i Beograda 1921. osniva kazaliste u Splitu, cija je prva sezona bila sjajno posjecena. Svoj je prvi vijenac na otvorenoj sceni Nina Vavra dobila u Varazdinu. Tijekom svoga glumackog rada igrala je preko 500 raznih uloga.

26 - 25. studenog 1939. godine kazaliste u Zagrebu ce biti u svecanom ruhu, dignut ce se Bukovcev zastor, osvijetljen reflektorima i na sceni ce se opet pojaviti Nina Vavra da suvereno dominira u klasicnoj Euripidovoj tragediji Trojanke. O toj svojoj kreaciji nije htjela Nina Vavra da govori. Ona ce o tome sama da napise i da izlozi svoje glediste na ovu klasicnu grcku tragediju, koje je usko povezano gledanjem na cijeli umjetnicki rad i na cijeli njen umjetnicki zivot. Zanimljivo je, da je upravo u vezi s tim stanovistem Nina Vavra zamolila velikog naseg umjetnika Mestrovica da on bude pokrovitelj te njene jubilarne kreacije.

Nina Vavra u kostimu aristokratkinje, prva polovica 20. stoljeca

Nina Vavra u kostimu ciganke, prva polovica 20. stoljeca

Plakat predstave Kralj Rikard III iz studenog 1923. godine

Plakat predstave Vucjak iz prosinca 1923. godine

Crkva sv. Ane (Flash nije pronadjen)
MoTuWeThFrSaSu
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31      
Ovo je web-projekt udruge P.O.I.N.T. Ovo je valjani XHTML! Ovo je valjani CSS! Razina pridrzavanja dvostruko A, W3C-WAI Smjernice za dostupnost web sadrzaja 1.0
i