In english, please Na hrvatskom, molim

Licnosti > Marcel pl. Kiepach

Marcel Kiepach rodjen je u Krizevcima 12. srpnja 1894. kao prvo od cetvero djece, uz tri sestre, Marcel je u svome gradu zavrsio pucku skolu. Potom je nastavio gimnaziju u Zagrebu. Iz toga vremena sacuvana je Marcelova fotografija, koja datira iz 1905. a snimljena je u fotografskom ateljeu Mihaila Mercepa, koji se nekoliko godina kasnije proslavio kao konstruktor zrakoplova na kojima je letio i prvi hrvatski avijaticar Dragutin Novak. Nije receno da Marcel mozda nije i sam bio ocevidac prvih letova hrvatskih zrakoplova u lipnju i srpnju 1910. na uzletistu Crnomerec kada se tamo sjatio cijeli Zagreb, posebice mladez. Tada je Marcel imao 15 godina i posve je moguce da je kao odusevljeni pristasa tehnike s uzdahom pratio letove ondasnjeg zagrebackog izumitelja ing. Slavoljuba Penkale i vec spomenutog Novaka.Uz Marcela cijela obitelj Kiepach ostavila je snazan trag u povijesti grada, do kraja Drugog svjetskog rata posjedovala je dvorac s gospodarskim povrsinama u danasnjoj Tomislavovoj ulici.

Premda zarana odusevljen elektrotehnikom, Marcel nije uspio nagovoriti roditelje da ga nakon male mature u zagrebackoj realnoj gimnaziji posalju na studij elektrotehnike u Graz, tragom Nikole Tesle, o cijim je izumima citao u strucnim casopisima. Moglo bi se reci da je upravo Tesla na neki nacin bio Marcelov uzor kojeg je oponasao i slijedio u svojim istrazivanjima i iznasascima, od magnetske indukcije, dinamo stroja, do elektromotora, transformatora, prenosenja zvucnih valova. Marcelov otac, Josip Kiepach je pak kanio svoga nasljednika usmjeriti u gospodarstvo pa ga najprije salje na Gospodarski institut Sveucilista u Haale an der Saale u Njemackoj gdje je proveo godinu dana, a potom jos dvije godine na Hochschule fur Bodenkultur (Sumarska akademija) u Becu. Tek potom uspio je Marcel "za svoju dusu" upisati elektrotehniku u Charlottenburgu u Njemackoj. Time je definitivno potvrdio svojim roditeljima da ga ne zanima vodjenje ogromnoga gospodarstva, niti bavljenje poljodjelstvom ili sumarstvom. S tim su se njegovi roditelji uostalom vec bili pomirili izlazeci mu ususret, tim vise sto su imali itekakve financijske mogucnosti da sina uzdrzavaju na skolovanju daleko od kuce. Naslijedio je Marcel od roditelja bogato kulturno srednjoeuropsko nasljedje, napajajuci se na bogatoj hrvatskoj, talijanskoj i austrijskoj tradiciji. Oceva je loza, naime, bila porijeklom iz Tirola, iz plemicke obitelji Kiepach od Haselburga. Tu se zenidbama krvno povezala s uglednim hrvatskim plemickim obiteljima.

Znanstvenik u kratkim hlacama

Jos kao djecak Marcel je naucio strane jezike, a citajuci tehnicke casopise zainteresirao se za tajne elektrotehnike. U kucu Kiepachovih svracali su brojni uglednici, javni i kulturni djelatnici sto je Marcelu takodjer otvorilo siroke vidike kulture i znanosti. U obiteljskom domu bi promatrao tada suvremene poljoprivredne strojeve na parni pogon, proucavajuci njihove mehanizme. Strojevi su ga privlacili vise od konja i kocija, no uvijek je znatizeljno zavirivao u kovacnicu i druge radionice na gospodarstvu, zapitkujuci majstore cemu sto sluzi i zasto. Kad mu se pruzila prilika rastavljao bi i sklapao satove i druge mehanizme. Za vrijeme skolovanja u Zagrebu Marcel se posebno zagrijao za tajne magnetizma, elektricne struje, akustike, prijenosa zvucnih valova, za motore i transformatore. U tome je imao punu roditeljsku potporu, posebno svojeg oca Josipa koji je zarana opazio rijetki dar svog sina, pomazuci mu u nabavi strucnih knjiga i financirajuci mu patente. Prve je izume Marcel patentirao s nepunih 16 godina u vise europskih zemalja. Dakako, tamosnji patentni uredi nisu ni slutili da im se javlja izumitelj u kratkim hlacama. To vise sto su svi izumi bili temeljito opisani i dokumentirani strucnim crtezima.

Tako 16. ozujka 1910. pri Carskom patentnom uredu u Berlinu (Kaiserliches Patentamt) prijavljuje pod brojem 246656 svoj izum brodski ziro kompas koji pokazuje sjever bez obzira na blizinu metalnih predmeta ili utjecaja magnetskih sila. U istom uredu pod brojem 265645 od 9. lipnja 1912. patentiran je njegov posebni strujni prekidac na principu plinskog tlaka za primjenu kod rendgenskih i drugih specijalnih uredjaja. Svoj brodski kompas Kiepach je prijavio kao patent i Patentnom uredu u Londonu, dobivsi potvrdu da mu je patent prihvacen vec 1911. godine pod brojem 28696. Kao vlasnik patenta ubiljezen je Marcel de Kiepach, Theaterplatz (Kazalisni trg) broj 8, Zagreb, Croatia, Austria, Landowner (zemljoposjednik). U patentnoj prijavi se navodi podrobniji opis patenta: Poboljsanje naprave za ocitanje kompasa.

Pri Carskom patentnom uredu u Berlinu ubiljezeno je, pak, ime Marcel von Kiepach in Krizevci, Kroatien. Na njegov zahtjev podnesen 2. studenog 1911. Nacionalni ured za industrijsko vlasnistvo pri francuskom Ministarstvu trgovine i industrije u Parizu pod brojem 436.270 potvrdjuje Kiepachu 19. sijecnja 1912. dinamo za osvjetljenje kola. Prijava je podnijeta 2. studenog 1911., a u njoj se opisuje izum kao dinamo za osvjetljenje vozila, koji ne poznaje nedostatke kao kod slicnih uredjaja, jer osigurava ravnomjerno napajanje strujom, bez prekida i skokova u naponu, pa ne ostecuje spojeve i sijalice.

Upregnuti vjetar

Marcelov dinamo stroj mogao je koristiti i energiju vjetra, sto svjedoci i o dalekovidnosti mladoga izumitelja koji se poput Leonarda Da Vincija nadahnjivao promatranjem prirode, pojava i bica, kako bi usavrsio svoja iznasasca. No, otisao je i mnogo dalje, u svijet energije buducnosti sto se u njegovo vrijeme tek naslucivala uz plinske svjetiljke. Prve su munjare za proizvodnju struje bile jos rijetka cuda tehnike. A upravo ta cuda najvise su privlacila Marcela Kiepacha za kojeg nije vise bilo nikakvih tajni. Vrlo brzo je uocio prednosti elektricne energije za svakodnevnu i svekoliku primjenu patentirajuci mali transformator niskog napona za primjenu u nocnim svjetiljkama, zubarskim svjetiljkama, rudarskim lampama. Po njemu i jos jednom njemackom izumitelju, sustav je nazvan Kiepach-Weiland.

Radio je Kiepach i na izradi istosmjernog elektricnog motora, na usavrsavanju takozvanog bifilarnog mosta, variometra, indukcijskom kablu. Proucavao je rezonantne krivulje i prijenos zvucnih valova. To se mize zakljuciti iz Marcelove korespondencije s ing. Arthurom Kuhnom iz Berlina kojem je bio povjerio izradu prototipova i strucnih prijavaka za patentiranje izuma.

Inzenjer Kuhn je za svoje usluge 31. srpnja 1914. poslao Kiepachu racun na iznos od 111,50 njemackih maraka. U to vrijeme Kiepach se nalazio na skolovanju u Charlottenburgu. Zanimljiv je, pak, jedan vrlo jednostavan, no praktican i reklo bi se duhovit izum, koji je Marcel bio namijenio svojoj mami, da bi navecer, u krevetu lakse mogla citati knjige. Bio je to mehanicki okretac stranica, koji bi bio od pomoci i glazbenicima za okretanje nota.

Slava ga nije opila

Marcel je bio posebno nadaren djecak, osim tehnickog talenta, izvrsno je crtao te svirao glasovir i violinu. Jednako uspjesno kao i tehnici mogao se posvetiti humanistickim i umjetnickim znanostima. No, uvijek ostaje nadasve skroman, reklo bi se danas samozatajan, jer slava koju je dozivio kao djecak, nikada mu nije udarila u glavu. Premda se proslavio svojim prvim izumima jos kao djak osmog razreda zagrebacke realne gimnazije i premda su o njemu naveliko pisale zagrebacke novine. Reportaza o izumima krizevacko-zagrebackog realca bila je u tadasnjim novinama prva senzacija, slager u usporedbi s drugim vijestima koje su objavljivale novine.

Koliku su vaznost Narodne novine pridavale izumima gimnazijalca Marcela Kiepacha sazeto je na kraju clanka: Sve su ovo tako vazna iznasasca da ce u cielom svietu pobuditi najzivahniji interes, pa i citav preokret. Mladom nasem maturantu mozemo dakle najtoplije cestitati i zazeljeti, da mu i daljnji rad (a cujemo da je zabavljen desetkom novih izuma) urodi ovakvim plodom.

Prvi ratni dragovoljac

Prorocanstvo nepoznata novinara u potpunosti se ostvarilo, jer Marcelovi su izumi uistinu pobudili zanimanje u svijetu i postali su dijelom svakidasnjih uporabnih predmeta, od kucnih uredjaja, do automobila i brodova. Jedino sto Marcel nije dozivio plodove svojega izumiteljskog rada. Poginuo je u Prvoj svjetskoj vojni kao dragovoljac u 21. godini. Zagrebacki Jutarnji list objavio je 31. listopada 1915. nekrolog u povodu junacke smrti Marcela Kiepacha na bojisnici kod Ruske Poljane, u danasnjoj Poljskoj. Dva mjeseca poslije njegove pogibije 13. kolovoza 1915.

Javio se Marcel u vojnu kao prvi ratni dragovoljac tadasnje bjelovarsko-krizevacke zupanije, posto mu to nije uspjelo u Berlinu gdje ga zbog mladosti nisu htjeli primiti u vojsku. Istaknuo se svojim junastvima na bojisnicama u Galiciji, za koja je odlikovan srebrnom kolajnom prvog i drugog razreda. Posmrtno je bio predlozen za zlatnu kolajnu. Marcelovi posmrtni ostaci preneseni su 1917. godine u Krizevce, a Krizevcani su ga u velikom mnostvu, s duznim pocastima ispratili na posljednje pocivaliste u obiteljskoj grobnici Kiepachovih na samom ulazu u krizevacko Gradsko groblje 20. sijecnja 1917. Njemu u cast krizevacki je pjesnik Nikola Pavic-Hortenzije, spjevao pjesmu koju je nad odrom procitala ucenica Blanka Degen.

Nadahnuti nadgrobni govor odrzao je Marcelu krizevacki gradski fizik i pisac, dr. Fran Gundrum Oriovcanin, nazvavsi ga najvecim sinom Krizevaca.

Marcel Kiepach kao gimnazijalac, oko 1905. godine

Nacrt za dinamo, Kiepachov patent

Patentno pismo austrijskog zavoda za patente, za dinamo

Kiepachov dinamo vidjamo i na danasnjim biciklima

Nacrt za okretac sranica, Kiepachov patent

Marcel Kiepach u casnickoj uniformi austro - ugarske vojske, 1914. - 1915. godine

Crkva sv. Ane (Flash nije pronadjen)
MoTuWeThFrSaSu
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
242526272829 
Ovo je web-projekt udruge P.O.I.N.T. Ovo je valjani XHTML! Ovo je valjani CSS! Razina pridrzavanja dvostruko A, W3C-WAI Smjernice za dostupnost web sadrzaja 1.0
i