Povijest > Osnutak grada i srednji vijek
Nije poznato kada je točno nastalo naselje Križevci, niti crkvena župa ili županija. Iz ranog srednjeg vijeka o Križevcima nema arheoloških niti pismenih izvora, postoje samo neke legende. Najstariji spomenik koji se odnosi na Križevce zabilježen je na starom glavnom oltaru crkve sv. Križa i potječe iz 1090. godine.
Međutim, nije sasvim sigurno da je te godine sagrađena i posvećena crkva sv. Križa niti da je naselje (grad) nastalo u tom vremenu. No iz tako napisane godine te raznih izvora i povijesnih dokumenata možemo pretpostaviti da Križevci kao naselje postoje u 11. stoljeću, a vjerojatno i prije toga vremena.Predaja govori o vremenu kralja Kolomana kad su se predstavnici hrvatskog i mađarskog naroda susreli baš u Križevcima, tada najznanijem mjestu srednjovjekovne Slavonije, te pregovarali uvjete mira i dinastički savez pod krunom svetog Stjepana.
Stjepan od plemena Gutkeled, ban cijele Slavonije sjeverno od križevačke utvrde (castrum) organizira naselje doseljenika (današnji Gornji grad), a 24. travnja 1252. godine izdaje povelju, kojom proglašava Križevce "novim slobodnim gradom" (novarum et liberam villam in Crisio). Iz te povelje jasno se vidi da ban to čini na korist i čast kralja (pro utilitete et honore regis), što će reći kraljevim saznanjem i pristankom. Godinu dana kasnije, točnije 16. kolovoza 1253. godine, ovu povlasticu potvrdio je glasovitom Zlatnom bulom i sam kralj Bela IV.
Križevci su po svom geografskom položaju više u središtu stare Slavonije, odnosno Sjeverne Hrvatske, nego Zagreb ili Varaždin. Zato je ban često dolazio u Križevce, slušao stranke u parnici, donosio presude te izdavao druge odluke i spise. U Križevcima je često zasjedao sabor slavonskog, a kasnije i hrvatskog plemstva te raspravljao o poslovima i potrebama domovine, osobito o njezinoj obrani od Turaka. Najpoznatiji sabor iz Križevaca je zasigurno onaj iz 1397. godine. Na saboru su se sastali pristalice dviju protivničkih strana. S jedne strane nalazio se kralj Žigmund Luksemburški zajedno sa svojim pristalicama, a s druge ban Stjepan Lacković sa svojim. Na saboru je došlo do svađe među stranama, a sve je završilo velikim krvoprolićem. Tako je taj sabor dobio ime Krvavi sabor križevački.
