Ličnosti > Magda Logomer Herucina
Magda Logomer Herucina oslobođena je prije više od dva i pol stoljeća, a o njoj se u njenom gradu Križevcima jako malo zna. Stare su crkvene knjige spaljene, na nekoj novovjekoj lomači, poslije Drugoga svjetskoga rata kad su se stare isprave, pismohrane, bacale za preradu u papir. Pretpostavlja se da je živjela u Gornjem gradu, gdje se zadržalo prezime Lugomer (malo izmijenjeno od Logomer) kao i prezime Heruc. Sudeći po tome da ju je carica Marija Terezija bila oslobodila optužbi križevačkog magistrata, stavivši je pod svoju zaštitu, Magda Logomer Herucina, zacijelo u svom gradu nije bila obljubljena. No, ušla je Herucina u povijest sudstva, bila je na caričinu dvoru i proživjela pustolovinu, kao malo tko u to doba.Na osnovi iskaza Eve Oblačić i drugih jednako "vjerodostojnih" tvrdnji svjedoka koji su "zočeni" s Herucinom izjavili sve o travama kojima je "stvarila" ljude, o njezinim tobožnjim "profecijama" i napitcima s "mišem pernatim", o "skazilima" i sredstvima kojima je nastojala "odurjavati" ljude, te o tome da je ona pravi "ljudomorec" koji se druži s "denevirima" i izaziva "zagnjetenje deteta" i "porod pervo vremena", tužilac je podigao optužnicu protiv "copernice" Logomerke.
Magdu je susjeda bila optužila da je truje. Istina, Herucina se bavila nadriliječenjem, no nju je susjeda Eva Oblačić optužila pred svjedocima da ju je uznemiravala dok je ova imala groznicu, leteći oko nje pretvorena u muhu. Gradski je tužitelj podignuo optužnicu protiv jadne Herucine, a brojni su svjedoci posvjedočili njenu "zloću". Nije pomogao ni Magdin branitelj koji je upozorio križevački magistrat i na obavezu prijave slučaja carici Mariji Tereziji. Na mučenju Magda je sve priznala, pa čak i odnos s vragom, a nađeni su joj na tijelu i vražji "pečati". Tako su je križevački suci 22. travnja 1758. osudili na smrt.Pismo carice Marije Terezije od 9. lipnja 1758. imalo je dalekosežne posljedice za progon vještica u sjevernim kraljevima Hrvatske. Iako postoji niz još nedovoljno proučenih tragova koji upućuju na to da su se procesi protiv naših vještica vodili i nakon 1758. godine, više je nego sigurno da naši sudovi nisu tek tako mogli odlučiti da od njezine "cesarsko-kraljevske milosti" zatraže dopuštenje i potvrdu osude novih sudskih postupaka.
Magistrat nije mogao izbjeći obavezu da presudu javi samoj carici u Beč, koja je od samog dolaska na prijestolje željela nadzirati procese protiv vještica. Tek kad je carica odobrila presude, one su postale izvršne. No, carica je zatražila osobno upoznati jednu hrvatsku vješticu i kad je zaprimila spise protiv Magde Herucine, Marija Terezija naredi 9. lipnja 1758. grofu Franji Nadaždiju, banu Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, da Magdu pošalje u Beč.
Tamo su Magdu smjestili na kliniku profesora De Haena s Medicinskog fakulteta, gdje ju je taj liječnik pregledao zajedno s Van Swietenom, glavnim caričinim stručnjakom za čarobnjaštvo. S pomoću jednog Hrvata koji je služio kao tumač, liječnik je Lomogerku ispitao do u tančine, saznavši mnogo i o onome što spisi nisu sadržavali. Van Swieten se upravo sažalio nad jadnom Herucinom koju je najprije liječio od rana zadobivenih mučenjem u Križevcima. Zgrozivši se nad takvim barbarstvom, Van Swieten je caricu izvijestio o svome nalazu, optuživši hrvatske (križevačke) suce za praznovjerje. Treba znati da je Van Swieten vjerovao u čarobnjaštvo, ali ne i u navodne vještičje družbe, letenje na metli, zazivanje nevremena i tuče. Stoga je procijenio da je Herucina bila nepravedno optužena i mučena, preporučivši carici da ispuni svoje geslo i da bude pravedna. Marija Terezija je u svom pismu hrvatskom banu, 23. studenog 1758., naredila da se Magda Logomer zvana Herucina vrati kući u Križevce, gdje joj se morala zajamčiti sigurnost.
I tu prestaje znana priča o Herucini, zabilježena u ispravama što se čuvaju u bečkom i budimpeštanskom državnom arhivu. Kako je proživjela ostatak života, je li se i dalje bavila spravljanjem lijekova? Pretpostavlja se da jest, jer od nečega je morala živjeti. Zasigurno, ni caričina odluka nije promijenila mišljenje Križevčana, njenih sugrađana, o tome je li Magda uistinu bila vještica ili nije.
