Ličnosti > Dragutin Novak
Iako rođeni Zagrepčanin, Dragutin Novak u Križevcima je smatran sugrađaninom iz više razloga. Ponajprije jer je u Križevcima, točnije u Velikom Ravnu, osnovao svoju obitelj, potom što je dobar dio života živio i radio u Križevcima ostavivši u našemu gradu upečatljivi trag. Tog visokog gospodina ponosita držanja, ali nadasve skromna i samozatajna, pamte brojni naraštaji Križevčana koje je zadužio i kojime je pomagao. U naš kraj dolazi još 1913. i zapošljava se kao mehaničar u Velikom Ravnu gdje upoznaje svoju buduću suprugu Anđelu Pongrac.Za svoje prvo slijetanje zrakoplovom u Križevce, Novak piše: Spustio sam se avionom kod Koruške crkve u predgrađu Križevaca. Kako je ovdje blizu sajmište, puno naroda i stoke, od panike i sitnog komešanja podigao se cijeli oblak prašine. Stoka je uplašena jurila na sve strane. Seljaci su se razbježali kud koji. Jedna stara seljanka puna straha počela je vikati iz sveg glasa: "Ljudi, sudnji dan je došel! Pozoj (zmaj) leti!" Bacila se uz neki plot i počela se glasno ispovijedati. Seljaci koji su imali više kuraže primakli su se avionu da vide to "čudo koje leti".
Godine 1910. u proljeće upoznaje inženjera Slavoljuba Penkalu, izumitelja, s kojim je izradio avion. 5. srpnja 1910. na Penkalinom avionu je Dragutin Novak ostvario svoj prvi let, na visini od 10 - 12 metara. Sudjeluje na brojnim aeromitinzima u Hrvatskoj, Austriji i Mađarskoj, radi na održavanju aviona te leti u I. svjetskom ratu kao kvalificirani vojni pilot.
Od 1915. postaje prvi školovani hrvatski avijatičar, a potom i nastavnik letenja u Bečkom Novom Mjestu. Svojim vojnim zrakoplovom slijeće polovicom ožujka 1918. u Križevce i time i naš grad svrstava među rijetke u Hrvatskoj, pa i u svijetu gdje je tada sletio zrakoplov.
Od 1922. Dragutin Novak s obitelji živi u Križevcima, radeći najprije u paromlinu, a potom kao strojar u "munjari", gradskoj elektrani na Trgu bana Lackovića. Zaslužan je Novak i za to što je 1927. osnovao prvo auto - prijevozno poduzeće i taksi službu. Kad mu ga je poslije II. svjetskog rata država nacionalizirala ipak je 1948. Novaka imenovala prvim ravnateljem Gradskog autobusnog poduzeća. Pamte stariji Križevčani s nostalgijom Novakovu "plavu kištru", autobus koji ih je vozio, nerijetko i badava, od željezničkog kolodvora do Gornjega grada i nazad. Od 1949. zapošljava se kao VKV strojar na poljoprivrednom dobru Srednje gospodarske škole. Umirovljen je 1950. godine, a sedamdesetih godina s obitelji seli u Zagreb, gdje živi do smrti.
