Povijest > Zlatna bula

Nakon smrti kralja Zvonimira, posljednjeg Trpimirovića, na hrvatsko prijestolje dogovorom između Kolomana i hrvatskog plemstva (Pacta Conventa) iz 1102. dolazi Koloman iz mađarske loze Arpadovića. Iz te lože potječe i kralj Bela IV. koji sredinom 13. stoljeća osniva utvrđene gradove radi obrane od Tatara. Novonastale gradove Bela IV. proglašava slobodnim kraljevskim gradovima.Iako postoji priča, koju je i August Šenoa obradio u pjesmi Šljivari, o tome kako su kalnički plemići zaslužili staleške privilegije tako što su kralja Belu IV. sklonili od Tatara i nahranili ga šljivama, zapravo nema povijesne potvrde kako su te plemiće zvali šljivari. Seljaci - plemići kalničkog prigorja nazivali su se plemenitaši, a naziv "šljivar" nastao je od riječi silvar (lat. silva - šuma, gora) kao neka podrugljiva riječ (gorštak, brđanin) od strane viših plemića i seljaka neplemića.

Dokument kojim je Bela IV. proglašavao slobodne kraljevske gradove je Zlatna bula, a nju su između ostalih dobili Gradec i Samobor 1242. godine, Jastrebarsko 1257. godine. Križevci Zlatnu bulu dobivaju 1253. godine. Zlatnom bulom gradovi su bili izuzeti od vlasti velikaša, na čijem su se području nalazili, te podvrgnuti izravno kralju. Gradovi su uživali samoupravu: sami su birali gradskog suca i upravu, te samostalno upravljali gradom.

Nedaleko od Križevaca, na planini Kalnik, postoje ostaci srednjovjekovne utvrde, koja se spominje od 1243. godine i vezana je uz kralja Belu IV. Utvrdu je dao sagraditi kako bi pojačao obranu od Tatara. Naime, sam Bela IV. utvrdu spominje kao Castrum nostrum Kemluk i spominje njezinu ulogu u borbi protiv Tatara.