Lokacije > Veliki i Mali Kalnik
Nema izvornih isprava o utemeljenju dvije tvrđave imena Kalnik. Najraniji je spomen Malog Kalnika, ako je čitanje točno, i datira vrlo rano, 1217. godine, dok je Veliki Kalnik spomenut 1243., no povjesničar Gjuro Szabo sumnja u autentičnost isprave. Ne ulazeći u ovu raspravu, opet treba spomenuti da castrum znači mnogo više nego utvrđeni grad. No, istodobno je jasno da je na ovoj strateškoj točki, koja štiti prijevoj preko Kalnika, mogao vrlo rano biti postavljen obrambeni objekt. Szabo je, doduše, vrlo suzdržan prema Kukuljevićevoj pretpostavci da je tvrđava podignuta u doba narodnih vladara, ali Kukuljević je još vidio romaničke strukture u gornjem dijelu grada, na vrhu uzvisine na kojoj je podignut. Donji dijelovi grada pokazuju građevinske karakteristike gotike 14., a možda i 15. stoljeća. Očuvani ostaci dvorske kapele svete Katarine preskromni su, a i radikalno obrađivani prilikom zaštitnih radova, no činjenica je da je rani izvori ne spominju.U svome povijesnom pregledu starog grada Kalnika, Fran Gundrum Oriovčanin piše: Na živom stancu kamenu kalničkoga gorja okolio se je nekoć čvrsti Kalnik grad, koji se u različitim poveljama još zove: Kamnik, Kemnik, Kamluk, Kemlek, Kevnik, Gemnich, Gemach, sa kojega je krasan vidik u pitomi kalnički kraj.
Kalnik prema osporavanoj ispravi iz 1243., kralj Bela IV dodjeljuje braći Filipu i Deteriku. Ukoliko je isprava, ili barem njezin sadržaj autentičan, ipak bi se radilo o utvrdi, jer izreka castrum nostrum Kemluk ne dopušta onu širinu tumačenja kao npr. castri Crisiensis ili castri de Rokonuk. U tom slučaju osim nejasnog spominjanja magnum montem ad castrum Gregorii, bio bi to prvi spomen utvrde u široj okolini. No, i ako zanemarimo sve dvojbene prve spomene, vjerojatno će ipak biti najispravnije pretpostaviti da je tvrđa, a možda i obje istodobno, nastala negdje u vrijeme ili neposredno poslije tatarskih ratova. U ispravi iz 1265. spominje se comes i iobago castri nostri de Kemluk. Budući da je ispravu izdao kralj, nedvojbeno je u to vrijeme Kalnik još kraljevski castrum. Kralj Stjepan dodjeljuje Kalnik banu Rolandu 1270., što bi možda potkrepljivalo Szabove sumnje u ispravu iz 1243. Potom će 1291. Kalnik steći neki Gudrun, da bi se kroz kasnije isprave uglavnom spominjali kaštelani i zemaljski župani (comes terrestris) Velikog Kalnika.Mali Kalnik bio je mala utvrda, možda ovalnog perimetra s istaknutom ulaznom branič - kulom. Tragično je da je još tijekom 20. stoljeća kula stajala dobro očuvana u gotovo punoj visini, da bi se u samo nekoliko desetljeća pomalo srušila te danas nema gotovo ni kamena na kamenu.
Kalnički grad, koliko se uopće može govoriti o izvornoj arhitekturi, heterogena je i razvučena građevina, koja je očigledno nastajala kroz stoljeća te se svojim oblicima ponajprije prilagođavala terenu, a ne ugodi stanovnika. Gradom je, kad je bio dovršen, dominirala krupna četvrtasta kula, koja je, sudeći po debljini zidova, mogla biti viša od očuvanog dijela. Tome u prilog govore i snažni upornjaci koji na ovoj konfiguraciji sigurno nisu samo ukras. Prozori su u niskim dijelovima kule uski, nešto između prozora i strelnica, malih polukružnih nadvoja, dok u višim katovima, možda namijenjenim stanovanju, vidimo otvore velikih prozora. Nažalost, nije sačuvano nikakvih tragova arhitektonske plastike viših katova kule, ali budući da je ta kula vjerojatno bila stambeni dio (o čemu svjedoče i npr. kamene spiralne stube, preraskošne za vojničku posadu), zacijelo je ovdje obilovalo češkim prozorima, konzolama za kamine, okvirima portala, itd. Treba podsjetiti da su u Kalniku boravili kraljevi i kraljice. Podno ove kule bila je nešto izdužena i čini se niska, poprijeko postavljena zgrada, a u podnožju nešto razvedeniji obrambeno - ulazni sustav, koji uključuje i manje zgrade s prolazima poput uličica, te temelje dvorske kapele.
Još donedavno stajala je dobro očuvana ulazna kula Malog Kalnika. Ta tvrđava o kojoj se zna mnogo manje, ponekad je bila dio istog vlastelinstva kao i Veliki Kalnik, a ponekad opet vlastelinstvo za sebe. Szabo spominje, ne navodeći izvornik, da je Mali Kalnik kralj Bela potvrdio 1250. Abrahamu i Nikoli, sinovima župana od Moravca, kojima je 1245. godine poklonio Rakovac.
