Kultura i tradicija > Križevački štatuti
Naziv bilikum dolazi od njemačke rijeci willkommen. Iskrivljujući izvorni oblik nastala je riječ bilikum koju obično većina ljudi povezuje s dvostrukom posudom. Tako se onda za vrč koji je obično sastavljen od tri dijela kaže trilikum što je potpuno neispravno jer riječ trilikum ne znači ništa. Bilikum je, dakle, bila svaka posuda iz koje se pila zdravica u čast dolaska u nečiju kuću. Najpoznatiji su bilikumi trodijelni na kojima je obično pisalo Čeh, Leh i Meh, a bilikum je mogla biti i najobičnija kupica. Da je ispijanje bilikuma bilo važno potvrđuje i činjenica da se takav događaj morao odmah unijeti u hižni protokol.Prva točka "Križevačkih štatuta" kaže da "nema veseloga horvatskoga bratstva ili pajdaštva brez kupice vinca". Dakle, tamo gdje nema vinske kapljice i veseloga pajdaštva tamo ne mogu u uporabu doći ni Križevački štatuti. Štatuti su se najčešće primjenjivali u domaćim društvima. Stari su Križevčani živjeli nekad u velikim obiteljskim zadrugama gdje se njegovala pobratimska društvenost, da je bilo raznih obrtničkih udruženja i raznih drugih pajdašija. O svemu tome tko je bio nazočan i što se sve radilo pri takvoj pajdašiji imalo se zapisati u hižni protokol. To je bila knjiga u kojoj se sve pobrojalo, od podataka tko je sve ispio bilikum i tko je time postao hižni prijatel, do drugih važnih podataka u kući kao što su rođenje, ženidba ili smrt kojega člana obitelji. Tu se zapisivalo kako je rodilo na gospodarstvu, kakva je bila berba, koliko se dobilo mošta i slično. Hižni protokol čuvao se na posebnom mjestu, obično u ladici pod ključem kao najvažnija knjiga u svakoj kući. Pri domaćem pajdaškom stolu ne smije sjediti ni jedna osoba koja nije ispila bilikum.Iz tradicionalnog obreda krštenja mošta: Mošte! Ja te krstim na vino u ime onoga, koji te je proizveo i u ime preodičeno sv. Martina i duha od kojega mošt kuha. Evo ti soli, da od Tebe glava nikoga ne boli. Mir budi uvijek s tobom. Da budeš navijek pun duha i jakosti.
Treba istaknuti da su ovdje dane samo one najosnovnije značajke koje određuju temeljni karakter štatuta. Naime, postoji četrdesetak ili čak šezdesetak članaka štatuta koji kao i svaki pravilnik u detalje propisuje obaveze svih pripadnika jedne pajdašije. Samo utvrđivanje tih pravila govori dosta da je na križevačkom području druženje uz vino i pun stol bila ne tako rijetka pojava te da su kroz "Štatute" Križevci pronijeli glas o sebi kao gostoljubivom gradu u kojem se moglo dobro zabaviti, u kojem se njegovalo prijateljstvo i svaka druga pajdašija, veličala domovina kroz obavezne zdravice njoj u čast i cijenio ljepši spol koji je nadahnjivao mnoge govornike da izgovore cifraste riječi i svim krasoticama u čast. Križevački štatuti zato su ogledalo karaktera grada Križevaca koji ga najbolje ocrtavaju kroz njegovu povijest i običaje.
